Uvod
Reći da nogometna uspješnost ovisi o raznim individualnim vještinama i sposobnostima, ali i, naravno, o interakcijama koje svaki igrač uspostavlja sa suigračima i protivnicima, u principu ne bi trebalo izazvati puno prigovora. Zapravo, tehničke i taktičke sposobnosti su odlučujući čimbenici, ali da bi bio uspješan, svaki igrač mora biti u stanju poboljšati svoje individualne fizičke vještine.
Važnost sprinta u modernom nogometu
Među tim vještinama, s obzirom na presudnu važnost koju zauzimaju u ovom kontekstu, moguće je istaknuti sposobnost ponovljenog trčanja velikom brzinom tijekom utakmice. U tom kontekstu, cilj je na nepretenciozan način razmisliti o različitim aspektima sprinta u kontekstu trenutne nogometne prakse, nastojeći doprinijeti razjašnjavanju ove teme.

Trčanje visokog intenziteta i rizik od ozljeda
Zapravo, specijalizirana literatura sve se više usredotočuje na anaerobne zahtjeve nogometa te je zabilježen porast udaljenosti visokog intenziteta (>19,8 km/h) i sprint udaljenosti (>25,2 km/h) koje igrač izvodi na natjecanju, vrijednosti koje imaju tendenciju povećanja na višim natjecateljskim razinama.
Istovremeno, epidemiologija ovog sporta opisuje rupturu mišića tetive koljena kao najčešću ozljedu u nogometu (12% svih ozljeda), s oko 70% ovih situacija koje se događaju tijekom sprinta, a dob i prethodne ozljede identificirane su kao najveći čimbenici rizika. To nam omogućuje zaključak da se najčešći mehanizam ozljede (sprint) za najčešću ozljedu u nogometu (ruptura mišića tetive koljena) sve više javlja u kontekstu igre.
Specifičnost sprint treninga
Stoga je pitanje kako možemo spriječiti da se te situacije pojave, ili drugim riječima, razumjeti je li moguće pripremiti igrače kako bi se rizik od ozljeda sveo na minimum.
Jasno je da je trening brzine vrlo specifičan. To znači da sprintanje prirodno poboljšava sposobnost igrača da sprinta maksimalnom brzinom. Kao takvo, ne samo kao alat za trening već i kao faktor smanjenja rizika od ozljeda, bitno je izložiti igrače trčanju visokog intenziteta. U tom smislu, smatram da bi vježbe koje potiču ovaj podražaj trebale biti uključene u trening, predlažući, posebno i između ostalog, vježbe s više prostora u duljini nego u širini, koje će potaknuti duboke i visokointenzivne trkačke akcije, s ciljem, na primjer, dosezanja protivničkog gola.
Praćenje opterećenja sprinta pomoću tehnologije
Idealno bi bilo osigurati dostupnost prikupljanja specifičnih podataka o akutnim i kroničnim opterećenjima, na temelju prijeđenih udaljenosti i izvedenih sprinteva, kako na treningu tako i na natjecanju, korištenjem GPS uređaja ili sustava za praćenje, uz korištenje kamera instaliranih u tu svrhu. Kada je potrebno, ovaj rad treba provoditi analitički, kako bi se osiguralo da svi igrači prime ovu izloženost, u količini i intenzitetu primjerenom njihovoj poziciji, na temelju onoga što se od njih konkretno traži u igri. Ako se to ne dogodi, moguće praktične posljedice bit će nepredvidive.

Uloga kinetike i kinematike u sprintu
Uz izloženost trčanju visokog intenziteta, postoje komponente trkačke performanse igrača na kojima se može istovremeno raditi, koristeći podatke kinetike i kinematike. Kinematika, područje koje, primijenjeno u ovom kontekstu, analizira kretanje biomehaničkih segmenata tijekom trčanja, i kinetika, koja povezuje to kretanje sa silama koje ga uzrokuju, obično su podcijenjene.
Međutim, to su komplementarna područja i posebno su relevantna u različitim aspektima treninga brzine. Zapravo je ključno da je igrač obučen za učinkovito primjenjivanje velikih količina sile u osloncima koje izvodi.
Ekscentrični zahtjevi i priprema tetiva
I to je, očito, zato što što je igrač bolje pripremljen za izvođenje visokointenzivnih trčanja, ponavljanih tijekom vremena i, na kraju, pod umorom, to će mu biti bolja izvedba i manji će biti rizik od ozljeda. Unatoč tome, nije važna samo količina primijenjene sile, već i način na koji se ta sila primjenjuje.
Pretpostavimo, na primjer, da igrač tijekom trčanja izvodi veću fleksiju bedra u fazi srednjeg zamaha. To će dovesti do veće sile primijenjene na tlo u sljedećem osloncu. Međutim, ako se ovaj oslonac izvodi ispred projekcijske točke središta mase na tlo, dio sile će se primijeniti u suprotnom smjeru od pomaka, što će biti kontraproduktivno.
Sprint trening u uvjetima umora
Još jedan praktičan primjer važnosti ovih područja za spomenuti trening je potreba pripreme mišića stražnjeg dijela bedara za izvođenje eksplozivnih radnji. Međutim, samo to neće biti dovoljno, budući da izvođenje sprinta uključuje te eksplozivne radnje u velikim mišićnim amplitudama.
Tetive koljena, biartikularni mišići sastavljeni uglavnom od vlakana tipa II, bit će potrebni u ekscentričnoj akciji velike amplitude s ogromnom vučnom silom, koja se javlja uglavnom u ranoj fazi stajanja, i u tom trenutku može doći do ozljede mišića (iako ne postoji konsenzus, ovaj trenutak je u značajnom dijelu specijalizirane literature identificiran kao onaj u kojem se najčešće javljaju rupture tetiva koljena). Stoga je potrebno provoditi specifičan trening, uključujući i u situacijama umora, s ciljem minimiziranja rizika od nastanka ove vrste ozljede.
Brzo trčanje u protokolima za povratak u igru
Kinetika i kinematika su nesumnjivo ključni elementi u treningu brzog trčanja, jer omogućuju dublje razumijevanje mehanizma sprinta. To razumijevanje pomoći će osobi odgovornoj za propisivanje treninga, ne samo pri osmišljavanju vježbi, već i pri definiranju strategija za povratak na trening nakon ozljede. Nadalje, u procesu povratka na igru bitno je da se igrači postupno podvrgavaju visokointenzivnim i sprinterskim udaljenostima sve dok primijenjeno opterećenje ne bude ekvivalentno onome s kojim će se susresti kada se integriraju u trening s ostatkom tima (završna faza RTP procesa).
Zaključak: Pripremljenost za sprint kao faktor performansi i sigurnosti
Ukratko, ako uzmemo u obzir da nogometaši neizbježno moraju izvoditi sprinteve velikim brzinama tijekom igre, bitno je da su spremni izvesti ovu vrstu akcije. Kako bi igrač održao/poboljšao svoje performanse i bio dostupan za ovaj napor na natjecanju, bitna je dobra prethodna priprema, koja uzima u obzir mehanizme trčanja i epidemiologiju sporta.